|
|
Pojmovnik dioničarstva
Anuitet
Anuitet je iznos kojim se otplaćuje kredit ili zajam u određenom
vremenskom razdoblju. Anuitet predstavlja utvrđeni iznos koji se
otplaćuje postupno prema amortizacijskom planu. U anuitet je
uključen i dio duga i pripadajuće kamate, a određuje se tako da po
dospijeću dug bude u potpunosti isplaćen.
Bear/medvjed
Bear/medvjed (njem. Baissier) je u američkim burzovnim krugovima
naziv za besista – osobu koja pristupa terminskim prodajama robe,
vrijednosnih papira i deviza u očekivanju da će cijene i tečajevi
kasnije padati. Neki ga nazivaju i "short seller". O "bear-market"
govori se kada je tendencija na burzi pad cijena i tečajeva.
Bik
Bik (engl. bull, njem. Haussier) je osoba koja smatra da će cijene
rasti. U općenitijem smislu, osoba koja je optimistična, te koja
može tako misliti i o gospodarstvu uopće. Bikovi su špekulanti koji
vjeruju u porast trgovanja i cijena, te na temelju takve
pretpostavke djeluju i trgovanjem pokušavaju ostvariti dobit.Tržište
bikova je ono unutar kojeg trgovci vjeruju i djeluju na temelju
izgleda porasta cijena jedne vrijednosnice, robe, industrije ili
ukupnog tržišta. Obilježje tržišta bikova je dulje razdoblje porasta
cijena vrijednosnica ili robe. Ovakvo tržište obično traje najmanje
nekoliko mjeseci, uz velik opseg trgovine.
Blok vrijednosnica
Blok vrijednosnica (engl. round lot, njem. gerader Aktienbetrag, 100
Stück) je paket od stotinu komada vrijednosnog papira. Najčešće je
to osnovna jedinica kod trgovanja na burzi. Za trgovanje brojem
vrijednosnica koji nije djeljiv sa sto plaća se posebna provizija za
ostatak nakon dijeljenja broja sa sto. To je tzv. odd lot, odnosno
raspareni paket vrijednosnica.
Blue chip
Blue chip (njem. erstklassige (sichere) Wertpapieranlage, die beste
Aktie, Spitzenwert) je redovna dionica najviše kvalitete u smislu da
ima manji rizik kapitalizacije (smanjenja vrijednosti dionice),
isplate dividendi i bankrota. Ne postoji službena lista poduzeća
koja izdaju ove dionice, ali se podrazumijeva da su to velika i
stabilna poduzeća.
Broker
Broker je osoba koju je Komisija za vrijednosne papire ovlastila za
trgovinu vrijednosnim papirima. Radi u brokerskim kućama ili bankama
(društvima ovlaštenim za poslovanje vrijednosnim papirima). Broker
kupuje i prodaje vrijednosne papire na temelju naloga klijenta i za
tu uslugu zaračunava određenu proviziju.
Burza vrijednosnih papira
Burza vrijednosnih papira je organizirano tržište vrijednosnica. Na
burzi se susreću kupci, posrednici i prodavatelji vrijednosnih
papira. Na domaćim burzama se trguje državnim i korporacijskim
obveznicama, dionicama i komercijalnim zapisima. Trgovanje ovim
vrijednosnim papirima je organizirano u skladu s pravilima burze i
državnom regulacijom. Cijena vrijednosnih papira se formira
suprotstavljanjem ponude i potražnje. Trgovanje se obavlja
isključivo između članova burze. Najvažnija burza u SAD-u je burza u
New Yorku, a među najvažnijim europskim burzama su Londonska i
Frankfurtska. U Hrvatskoj postoje dvije burze, u Zagrebu i
Varaždinu.
Crobex
CROBEX je službeni indeks cijena dionica kojima se trguje na
Zagrebačkoj burzi vrijednosnica; uključene su redovne dionice 10
poduzeća kojima se trgovalo barem 75% raspoloživih dana trgovanja u
prethodnih šest mjeseci, koje su uvrštene barem šest mjeseci na
Burzi, te čija je tržišna kapitalizacija barem 250 milijuna kuna.
Uveden je 1. IX. 1997.
Derivati
Derivati (engl. derivatives, derivative instruments, njem.
abgeleitete Wertpapierart) su vrijednosni papiri kojima je
vrijednost određena drugim vrijednosnim papirom. Na primjer, opcija
na kupnju dionica je derivat kojemu je vrijednost određena
vrijednošću dionica na koju se odnosi, a cijena opcije na kupnju
deviza ovisi o tečaju valute. Odnos cijene derivata i financijskog
instrumenta na koji se odnosi mjeri se brojem koji se naziva delta i
koji iskazuje osjetljivost cijene derivata na promjenu cijene
instrumenta koji mu služi kao podloga. Na primjer za opciju čija se
cijena mijenja za 1 dolar ako se cijena odnosnog instrumenta mijenja
za 2 dolara, delta je jednak 0.5.
Diler
Diler je osoba ili tvrtka koja u trgovanju vrijednosnim papirima,
robom ili uslugama nastupa kao principal. Kupuje za svoj račun i
zatim preprodaje klijentima. Dobitak ili gubitak koji ostvaruje
posljedica je razlike iznosa koje je platio i koje je primio nakon
preprodaje predmeta trgovanja.
Dioničar
Dioničar (engl. shareholder, njem. Aktionär) ili akcionar je imatelj
dionice, osoba koja je kupnjom dionice stekla sva prava i obveze iz
dionice, koja su dvostruka: članska (pravo birati i biti biran u
organe dioničkog društva, odlučivati na skupštini društva itd.) i
imovinska (sudjelovati u dobitku društva, obvezi naknadnih uplata,
pravo na nove dionice ako se izdaju i sl.). Dioničar može biti
fizička i pravna osoba. Ne može biti članom (dioničarem) društva
onaj tko nema dionicu. U našem sustavu trgovačkih društava dioničko
društvo može se sastojati i od samo jednog člana; za obveze
dioničkog društva dioničar ne odgovara. Rizik dioničara sveden je na
uplaćeni ulog.
Dionički indeks
Dionički indeks i njegovo kretanje je pokazatelj ponašanja određenog
tržišta dionica. U indeksu se nalaze najreprezentativnije dionice
pojedinog tržišta. Što je tvrtka važnija za određeno tržište to ona
ima veću težinu u indeksu. Što pojedina tvrtka ima veću težinu u
indeksu to kretanje cijene te tvrtke ima veći utjecaj na kretanje
pojedinog indeksa. Dionički indeks se najčešće upotrebljava za
mjerenje uspješnosti određenog investitora i njegovog skupa dionica.
Npr. ako je indeks hrvatskih dionica tijekom jednog kvartala rastao
10%, a vi ste kao investitor na tom istom tržištu u istom razdoblju
povećali vrijednost svojih dionica za 15%, vi ste tada bili
uspješniji od tržišta tj. pobijedili ste tržište za točno određen
postotak. Indeks omogućuje takvu usporedbu.
Dionički kapital
Dionički kapital (engl. capital stock, contributed capital, njem.
Aktienkapital) je knjigovodstveno prikazana vrijednost ukupnog broja
glavnih dionica; nalazi se u pasivi bilance stanja dioničkog
(korporativnog) poduzeća u okviru dioničarske glavnice. To je
vlastiti ili trajni izvor ukupnih sredstava (imovine) dioničkog
poduzeća prema njegovim vlasnicima (dioničarima). Dionički kapital
formira se emisijom i prodajom dionice u visini njihove nominalne
vrijednosti. Razlika iznad nominalne do tržišne vrijednosti odnosi
se na kapitalni dobitak. Kapitalni dobitak ili uplaćeni kapital po
vrijednosti većoj od nominalne vrijednosti dionica također je dio
uplaćenog kapitala. Dionički ili uplaćeni kapital može se kreirati
također prodajom donacijskih (prethodno poklonjenih vlastitih
dionica) i trezorskih (prethodno otkupljenih običnih dionica).
Direktna emisija
Direktna emisija (engl. direct issue, njem. Direktemission, fr.
emission directe) označava postupak emisije vrijednosnih papira u
kojem se za njihovu distribuciju krajnjim investitorima ne koriste
usluge specijaliziranih posrednika na financijskom tržištu. Takva se
emisija usmjerava na unaprijed poznate kupce. Najčešće se ne
prijavljuje nadležnom organu za kontrolu poslovanja s vrijednosnim
papirima. Direktnom se emisijom smanjuju troškovi emisije
vrijednosnih papira. Kako poduzeća nemaju specijaliste za operacije
na tržištu kapitala, direktna emisija se rjeđe provodi.
Dividenda
Dividenda je dobit dioničkog društva isplaćen dioničarima. Općenito,
bilo koji iznos poslovnog rezultata ili kapitalnog dobitka od
emisije dionica iznad nominalne vrijednosti koji se dijeli ili
distribuira među vlasnicima dionica.
Dow Jones
Dow Jones index je vagana aritmetička sredina 30 značajnih dionica
kojima se trguje na NYSE.
Dobit (zarada) po dionici
Dobit (zarada) po dionici (engl. earnings per share, EPS, njem.
Aktienrendite, Gewinn per Aktie) je pokazatelj koji se dobije
dijeljenjem neto dobitka poduzeća s brojem običnih (glavnih)
dionica. Ovo je jedan od osnovnih pokazatelja uspjeha dioničkog
poduzeća koji se koristi pri procjeni vrijednosti običnih dionica.
Poduzeća koja su ponudila svoje vrijednosne papire na organiziranim
tržištima kapitala moraju ga javno objavljivati. Pokazatelj se može
računati kao povijesni, primarni i potpuno razrijeđeni dobitak po
dionici, što ovisi o strukturi kapitala. U slučaju da je riječ o
jedinstvenoj strukturi kapitala, računa se povijesni pokazatelj, dok
se drugi i treći računaju kod složene strukture kapitala (npr. osim
običnih dionica poduzeće je emitiralo konvertibilne dionice i
konvertibilne obveznice).
Ebit
EBIT (akr. od engl. earnings before interest and taxes) je dobit
prije odbitka (rashodnih) kamata i poreza na dobit.
Dionica
Dionica je vrijednosni papir koji predstavlja pravo vlasništva u
nekom dioničkom društvu. Vlasnik dionice tj. dioničar ima pravo na
postotni udio svega što dioničko društvo posjeduje, među ostalim i
pravo na dobitak dioničkog društva. Dionička društva svojim
dioničarima obično plaćaju dividendu iz neto dobiti društva te vrlo
često s rastom dobiti poduzeća raste i iznos dividende. Postoje
obične tj. redovna i povlaštene dionice. U načelu svaka redovna
dionica nosi jedno pravo glasa na skupštini dioničara. Cijenu
dionica određuje ponuda i potražnja, a one se mogu kupiti ili
prodati na burzama vrijednosnih papira.
IPO - Initial Public Offering
IPO - Initial Public Offering ili Prva javna ponuda je postupak
prvog izlaska novih dionica na primarna tržišta kapitala. U sklopu
tog procesa investicijski bankari moraju prvo utvrditi početnu
cijenu vrijednosnice (dionice ili obveznice), zatim pripremiti
pisani dokument s ključnim poslovnim informacijama koji opisuje
vrijednosnicu (tzv. Prospectus), provesti kompleksni pravni postupak
pravne registracije kod nadležnih državnih i burzovnih tijela te
formirati konzorcij ulagača (tzv. Underwriting Syndicate) koji
osigurava novčana sredstva za te novoizdane dionice. Nakon što je
neka vrijednosnica (dionica ili obveznica) iznesena putem Prve javne
ponude (IPO) na organiziranu burzu (ili više njih) i prodana kupcima
na primarnom tržištu trgovina njome se nastavlja na sekundarnom
tržištu kapitala.
Prva javna ponuda dionica se najčešće koristi kao instrument
privatizacije velikih javnih tvrtki ili kod privatnih kompanija kada
postojeći vlasnici žele osigurati svježi kapital potreban za razvoj
poslovanja na transparentan način.
Godišnji izvještaj
Godišnji izvještaj (engl. annual report, njem. Geschäftsbericht) je
izvještaj koji vlasnicima prezentira uprava banke ili poduzeća. U
tom izvještaju opisuju se poslovanje u protekloj godini i daju
planovi daljnjeg razvoja. Godišnji izvještaj se prezentira i
prihvaća na godišnjoj skupštini osnivača. Godišnji izvještaj
sastavlja uprava banke, kontrolira ga nadzorni odbor, a skupštini
predlaže upravni odbor. Godišnji izvještaj obično se sastoji od
izvještaja direktora, završnog računa, mišljenja revizora,
izvještaja upravnog i nadzornog odbora. Banke često godišnji
izvještaj otisnu u luksuznom tisku i prezentiraju poslovnim
partnerima kao propagandni materijal.
Nalog 'gornji limit'
Nalog "gornji limit" (engl. limit order) je nalog koji kupac daje
brokeru da kupi željeni vrijednosni papir po bilo kojoj cijeni koja
je niža od navedenog ograničenja. Broker mora nastojati postići
cijenu nižu od zadane, ali ne smije prihvatiti višu od nje. Takve
naloge, ako ih broker ne može realizirati u istom danu, na većim
burzama najčešće preuzimaju i provode specijalisti koji ih
izvršavaju kad cijena padne na limitiranu razinu.
ESOP plan
ESOP plan (engl. Employee Stock Ownership Plan) je plan ili program
stvoren da bi radnici stekli osjećaj sudjelovanja u upravljanju i
razvoju svog poduzeća. Radnici se stoga ohrabruju na kupnju dionica
poduzeća. ESOP plan priznaju i povlašćuju porezne vlasti i politika,
posebice u SAD. Ovaj plan, odnosno povjerba koja upravlja i vodi sve
poslove, ulaže prvenstveno u obične ili konvertibilne povlaštene
dionice poduzeća, koje sponzorira plan. Radnici obično postaju
stvarni vlasnici nakon 5-7 godina službe. Poslodavac unutar ovog
plana obično podiže zajam kojim omogućuje kupnju svojih dionica
radnicima, a koji se otplaćuje iz budućih prihoda od dividendi i
doprinosa poslodavca ESOP-u.
Frankfurtska burza vrijednosnih papira
Frankfurtska burza vrijednosnih papira (njem. Frankfurter
Wertpapierbörse) je najveća burza unutar udruženja osam njemačkih
burzi ukupan promet koje iznosi 80% ukupnog prometa na njemačkim
burzama. Na njoj se trguje dionicama, obveznicama, varantima, zlatom
i inozemnim valutama, te rokovnim poslovima, poglavito opcijama.
Hanfa
HANFA (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) nastala je
1. siječnja 2006. godine prestankom rada Direkcije za nadzor
društava za osiguranje, Komisije za vrijednosne papire Republike
Hrvatske i Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja.
Agencija obavlja poslove iz svog djelokruga i nadležnosti u
slijedećim organizacionim jedinicama:
1. Sektor za licenciranje i provođenje zakonskih mjera,
2. Sektor za superviziju I,
3. Sektor za superviziju II,
4. Sektor za procjenu rizika, istraživanje, statistiku i
5. Sektor za suradnju i unaprjeđenje poslovanja.
Sektor za licenciranje i provođenje zakonskih mjera izdaje i oduzima
dozvole, odobrenja i suglasnosti, donosi propise i provodi druge
mjere iz djelokruga i nadležnosti Agencije.Sektor za superviziju I
obavlja nadzor nad poslovanjem društava za osiguranje, mirovinskih
osiguravajućih društava, zastupnika i posrednika u osiguranju i
pravnih osoba koje se bave poslovima leasinga i factoringa unutar
svoje registrirane djelatnosti, prikuplja, obrađuje i analizira
nadzorna i financijska izvješća subjekata nadzora.Sektor za
superviziju II obavlja nadzor nad poslovanjem burzi i uređenih
javnih tržišta, ovlaštenih društava i izdavatelja vrijednosnih
papira, brokerskih društava, brokera, investicijskih savjetnika,
institucionalnih ulagatelja, Središnjom depozitarnom agencijom,
društvima za upravljanje investicijskim, privatizacijskim
investicijskim fondovima, mirovinskim fondovima, Fondom hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,
Umirovljeničkim fondom, Središnjim registrom osiguranika, prikuplja,
obrađuje i analizira nadzorna i financijska izvješća subjekata
nadzora.Sektor za procjenu rizika, istraživanje i statistiku
izrađuje makroekonomske analize, procjenjuje potencijalne rizike
unutar pojedine financijske grane i grupe, izrađuje aktuarske
izračune i modele, istražuje međuovisnost zakonodavne regulative,
sistemskih i specifičnih rizika te objavljuje podatke od javnog
interesa iz područja poslovanja nebankovnog financijskog
sektora.Sektor za suradnju i unaprjeđenje poslovanja surađuje s
ostalim nadzornim, upravnim i pravosudnim tijelima u Republici
Hrvatskoj, sa Hrvatskom narodnom bankom, srodnim inozemnim
institucijama koje obavljaju nadzor odnosno superviziju financijskih
institucija i tržišta, provodi mjere zaštite potrošača, vrši
edukaciju i provodi mjere radi unaprjeđenja supervizije, upravlja i
brine o edukaciji supervizora, korisnika financijskih usluga,
djelatnika u medijima, pruža informacije i podatke važne za
nositelje ekonomske politike Republike Hrvatske.
Indeksi dionica
Indeksi dionica (engl. share index, njem. Aktienindex, fr. indice
des actions) su vrsta indeksa kojom se pokušava jednim brojem
ocijeniti kretanje pojedinog tržišta. Indeksi se računaju kao
prosjeci posebno odabranih grupa dionica za koje se procjenjuje da
su reprezentativne za cijelo tržište ili pojedine segmente tržišta.
Pouzdanost indeksa proizlazi iz iskustvene činjenice da cijene
vrijednosnih papira imaju tendenciju istovremenog rasta ili pada.
Poznatiji indeksi su Dow-Jonesov indeks (Dow-Jonesov industrijski
prosjek), Value Line Composite Index, Standard&Poor dionični indeksi
i NIKKEI indeks. Pojedine strategije institucijskih investitora se
zasnivaju na kretanjima indeksa tržišta (indeksni fondovi).
Institucionalni investitori
Institucionalni investitori (engl. institutional investors, njem.
institutionalle Geldgeber) su organizacije koje kupuju najveći dio
vrijednosnih papira na financijskom tržištu. Za razliku od pojedinca
– individualnih investitora, u stanju su disperzirati rizik
formirajući raznoliku strukturu ulaganja. Svojom veličinom i
značenjem mogu utjecati na cijene i ostale uvjete na tržištu.
Pojavljuju se u različitim oblicima: banke, mirovinski fondovi,
ustanove osiguranja života i imovine, zaklade, sindikalni fondovi i
sl. Posebno značenje imaju zajednički investitori – trust
institucije (investment trust i unit trust, u SAD mutual fund) koji
prikupljaju udjele ili uštedu velikog broja individualnih
investitora da bi ih kao institucionalni (zajednički) investitori
plasirali na tržištu.
Izbalansirani portfelj
Izbalansirani portfelj (engl. balanced portfolio, njem. balanciertes
Portefeuille) je portfelj kod kojeg su obuhvaćeni rizici homogeni i
po elementima i okolnostima rizika, i po vrijednosti osiguranih
predmeta.Osiguravateljno društvo koje ima veći broj zaključenih
osiguranja homogenih rizika može podjelu i izjednačenje rizika
obaviti unutar svog portfelja. U suprotnom, izravnavanje rizika
postiže se prijenosom dijela preuzetih rizika u suosiguranje ili
reosiguranje.
Jeftine dionice
Jeftine dionice (engl. penny stock, njem. billige Aktien) su dionice
koje se obično prodaju za manje od 1 USD po dionici, iako im cijena
može rasti i do 10 USD po dionici nakon inicijalne javne ponude zbog
velike promocije. Izdaju ih poduzeća s kratkim vijekom poslovanja,
nestabilnim prihodima i zaradama, te malim kapitalom. Zbog toga što
su to špekulativne vrijednosnice i što su dugo prodavane agresivno,
obično preko telefona, od 1989. njihovu prodaju pojačano nadzire SEC
i burze. Svim jeftinim dionicama trguje se na OTC tržištima (osobito
u Denveru, Vancouveru ili Salt Lake Cityju).
Kredit
Kredit (engl. credit, njem. Guthaben, Kredit, lat. creditum) je
ustupanje određene svote novčanih sredstava od strane financijske
organizacije (banke i dr.) kao kreditora (vjerovnika, zajmodavca)
nekoj osobi (debitoru, dužniku zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj
vrati u dogovorenom roku i plati pripadajuću naknadu – kamatu.
Općenito: pojam obuhvaća profesionalne novčane bankovne kredite,
pozajmljivanje imovine u bilo kojem obliku, dužničke vrijednosne
papire – obveznice, note, blagajničke zapise, komercijalne zapise…,
nenovčane kredite u obliku akcepata, avala i sl. kreditna pisma,
stand-by sporazume, "otvorene račune", međusobne poslovne aranžmane
poduzeća s prodajom robe, usluga i izvođenja radova uz odgođenu
naplatu, potrošačke kredite, izvoz robe s naplatom preko 60 (90)
dana i sl. Uobičajene vrste: robni i novčani (prema predmetu
kreditiranja), bankovni i komercijalni (prema subjektima),
kratkoročni i dugoročni (prema roku, odnosno ekonomskoj funkciji),
proizvođački i potrošački (prema svrsi), krediti za obrtna sredstva
i investicijski (prema namjeni), otvoreni i pokriveni (prema
osiguranju), tuzemni i inozemni (prema domicilu) i sl. Osim
standardnih kreditnih oblika, primjenjuje se i mnoštvo složenih
kreditnih konstrukcija, kao i brojni varijeteti dužničkih
vrijednosnih papira.
Marža
Marža (engl. margin, njem. Marge);
1. u financiranju, razlika između tržišne vrijednosti zaloga kao
pokrića za zajam i nominalnog iznosa samog zajma. Npr. ako je
položeno 10.000 DEM kao pokriće, odnosno zalog zajma od 20.000 DEM,
onda je marža 10.000 DEM;
2. iznos koji ulagač polaže kod B/D tvrtke, kada koristi njezin
kredit, zajam da bi kupio vrijednosnice. Broker može uzajmiti novac
ulagaču da ga ovaj koristi pri trgovanju vrijednosnicama. Da bi
došao do takvog zajma, ulagač mora položiti gotovinu kod brokera
(iznos obično propisuju centralne banke pojedinih zemalja). Ta
gotovina predstavlja udio, odnosno maržu na računu ulagača;
3. prilikom trgovanja ročnicama ili futures ugovorima, iznos
gotovine položen kod brokera da bi osigurao i kupca i prodavatelja
od neispunjenja obveze. Da bi zauzeo položaj (dugi položaj, kratki
položaj), odnosno kupio ili prodao predmet trgovine, klijent ili
ulagač mora položiti gotovinu kod svog brokera. Iznos ili stopa
marže ovisi o regulaciji pojedinog tržišta i ostalim čimbenicima.
Ako promjena cijene uzrokuje promjenu vrijednosti ročnice, odnosno
futures ugovora, broker zahtijeva od ulagača dodatnu gotovinu zbog
promjene cijene. Ako klijent ne može ispuniti svoju obvezu
(margin-call ili maržni proziv), broker može likvidirati ročnicu,
koristeći gotovinu da bi preslikao, poništio gubitak.
Mešetar
Mešetar (engl. broker, agent, njem. Kursmakler, Makler) je posrednik
pri sklapanju trgovačkih poslova; agent, senzal. Može vršiti i
funkciju zastupanja neke tvrtke na određenom području. Obično vodi
dnevnik o poslovima sklopljenim svojim posredovanjem i za poslove
koje obavlja u ime i za račun svog komitenta prima ugovorenu nagradu
– mešetarinu, proviziju. Agent i komitent obično sklapaju ugovor na
određeno vrijeme, i ukoliko u predviđenom roku ne dođe do
terminiranja ugovora automatski se produžuje. Za trajanja ugovora,
mešetar se brine za interese i poslove komitenta na određenom
području i ne može zastupati interese konkurentske tvrtke, što je i
utvrđeno ugovorom. Po funkciji koju obavljaju, mešetari spadaju u
kanale distribucije.
Neto dobit ili gubitak
Neto dobit ili gubitak (engl. net income or loss, njem. Nettogewinn
oder Verlust) je dobit ili gubitak zrakoplovne kompanije koji
nastaje kao rezultat obavljanja usluga zračnog prometa i drugih
aktivnosti nakon što od ukupnih prihoda oduzmemo ukupne troškove,
poreze, kamate, tečajne razlike i ostale financijske rashode.
Opcija kupnje
Opcija kupnje (engl. call-option, njem. Kaufoption) je opcija
koja kupcu daje pravo kupnje točno određenog broja predmeta opcije
od prodavatelja po unaprijed utvrđenoj cijeni, izvršnoj cijeni, na
utvrđeni datum – kod europske opcije, odnosno, u slučaju američke
opcije, i unutar određenog razdoblja. Ovakve opcije obično kupuju
ulagači koji očekuju porast cijene predmeta opcije.
Osnivačka glavnica
Osnivačka glavnica (engl. share capital, njem. Aktienkapital) je
iznos kapitala potreban za osnivanje i početak rada društva. Dijeli
se na određeni broj dionica u dioničkom društvu, odnosno na određeni
broj udjela u društvu s ograničenom odgovornošću.
Portfelj
Portfelj (engl. portfolio, njem. Portefeuille) je u poslovnim
financijama skup različitih vrijednosnih papira u vlasništvu
pojedinca ili poduzeća. Princip na kojem se formira sastav portfelja
je princip diverzifikacije, kako bi se minimizirao cjelokupni rizik
portfelja i stabilizirao prinos.
Povećanje temeljnog kapitala dioničkog društva
Povećanje temeljnog kapitala dioničkog društva (njem. Erhöhung
des Grundkapitals) se može ostvariti na sljedeće načine:
1. povećanje temeljnog kapitala ulozima (njem.
Kapitalerhöhung gegen Einlagen, ordentliche Kapitalerhöhung gegen
Einlagen, ordentliche Kapitalerhöhung) takav je način povećanja
temeljnog kapitala kojim se u društvo unosi nov i dodatni kapital
bilo uplatama u novcu, bilo unosom stvari i prava. Za unos kapitala
izdaju se nove dionice;
2. uvjetno povećanje temeljnog kapitala (bedingte
Kapitalerhöhung) takav je oblik povećanja temeljnog kapitala
izdavanjem novih dionica koji ovisi o tome hoće li osobe kojima su
namijenjene uvjetne dionice (njem. Bezugsaktien) htjeti ostvariti
pravo na njihovo stjecanje. Redovito će to biti vjerovnici sa
zamjenjivim obveznicama, odnosno vjerovnici i zaposleni u društvu s
pravom prvenstva upisa novih dionica;
3. statutom se može ovlastiit uprava da u roku od najmanje pet
godina od upisa društva u trgovački registar ili od izmjene statuta
može povećati temeljni kapital a da za to nije potrebna odluka
skupštine ili promjena statuta (odobreni temeljni kapital, njem.
genehmigtes Kapital);
4. povećanje temeljnog kapitala iz sredstava društva ili nominalno
povećanje (njem. Kapitalerhöhung aus Gesellschaftsmitteln) ostvaruje
se bez dodatnih uloga u društvo, već tako da se temeljni kapital
poveća pretvorbom kapitalnog dobitka, zadržanog dobitka i pričuva u
temeljni kapital. Kod odobrenog kapitala uz odluku uprave potrebna
je i suglasnost nadzornog odbora, dok je kod ostalih načina potrebna
odluka skupštine za valjanost koje su potrebni glasovi koji čine
najmanje 3/4 temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini
pri donošenju odluke.
Primarno tržište
Primarno tržište (engl. primary market, njem. Hauptfinanzmarkt)
je tržište novih izdanja vijednosnica – efekata. Prodajom emisija
vrijednosnica prikuplja se nova novčana štednja ili trenutno
nezaposleni novac. Izdavanjem (emisijom) npr. dionica ili obveznica
i njihovom prodajom završava život takvog instrumenta na primarnom
ili emisijskom tržištu.
Poduzeća obično nemaju ni znanja ni iskustva u ovim poslovima, a
teško im je i doprijeti na primarno tržište. Pomoć im obično pružaju
tzv. investicijske banke ili njihove grupe, posebno ako se radi o
većim iznosima emisije.
Pomoć se sastoji u analizi tržišta i mogućnosti uspjeha emisije,
određivanja vrste vrijednosnog papira, cijene primarne emisije,
registracije kod kontrolnih organa, raspisivanja poziva na upis,
prodaji i distribuciji. Najčešće ove banke otkupljuju cijelu emisiju
kao veleprodavači i rasprodaju je dalje, preuzimajući tako i rizik
emisije.
Prinos
Prinos (engl. yield, njem. Ertrag) je izraz od više značenja: dobit,
povrat ulaganja, zarada, prihod. U zračnom prometu, prosječan prihod
ostvaren po prevezenom putniku, odnosno toni robe po ATK ili RTK.
Prinos se dobiva tako da se ukupan prihod zrakoplovne kompanije, na
pojedinom letu ili ukupnoj mreži letova, podijeli s njezinim ukupnim
ATKs ili RTKs na pojedinom letu ili mreži letova.
Prodajna cijena
Prodajna cijena (ask) je cijena po kojoj market makeri prodaju
financijske instrumente.
Sekundarno tržište
Sekundarno tržište (engl. secondary market, njem.
Untergeordnetermarkt, Nebenmarkt) je tržište na kojem se obavlja
stalna kupoprodaja već emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke
investitora došli rasprodajom na primarnom tržištu. Zove se i
transakcijsko tržište. Na njemu se ne prikupljaju nova novčana
sredstva već se samo mijenja vlasnik vrijednosnice, tj.
vrijednosnice se preprodaju.
Sekundarno tržište se posebno pravno i organizacijski uređuje radi
zaštite sudionika na njemu. Posebno značenje sekundarnog tržišta je
u tome da pruža laganu mogućnost investitoru da preproda vrijednosni
papir koji posjeduje, čime mu omogućava osobinu likvidnosti i
oslobađa mu novčana sredstva za drugačije plasmane.Bez uređenog
sekundarnog tržišta ni primarno tržište ne vrijedi mnogo jer,
iskustvo na pokazuje, bez sekundarnog tržišta, vrijednosnice koje su
u nas u prošlosti izdavali (obveznice iz javnih zajmova i sl.) bile
su samo prosti papiri s kojima se nije moglo ništa učiniti do
njihova roka dospijeća. Ova se tržišta razlikuju od zemlje do
zemlje. U pravilu se transakcije s vrijednosnim papirima obavljaju u
bankama (burzice), na klasičnoj burzi vrijednosnica koja je
najorganiziraniji oblik sekundarnog tržišta i na tzv. OTC
(over-the-counter) tržištu na kojem se kupoprodaje obavljaju na
principu automatskih kompjutorskih kotiranja na mreži kompjutora,
kako je to slučaj u SAD.
Sekuritizacija
Sekuritizacija (engl. securitization) su nove tehnike financiranja u
kojima se klasični oblici potraživanja preobražavaju u nove odnose
koje sada predstavljaju vrijednosni papiri u kojima su ti odnosi
utjelovljeni. Tehniku sekuritizacije razvijaju financijske
organizacije ili velike korporacije da bi iz bilance izbacile ona
potraživanja koja su podložna promjenama kamatnih stopa, kreditnom
riziku ili su općenito nepovoljnih ili rizičnih karakteristika.
Smanjenje temeljnog kapitala dioničkog društva
Smanjenje temeljnog kapitala dioničkog društva (njem.
Kapitalherabsetzung) se provodi i u prilikama kada dioničko društvo
ima višak kapitala, i u prilikama kad je društvo pretrpjelo veći
gubitak, a ne postoji vjerojatnost da će ga u nekom razumnom roku
moći nadoknaditi.
Stop nalog
Stop nalog (engl. stop order, njem. Stoploss-Aufrag) se sastoji
od stop naloga za kupnju iznad trenutne tržišne cijene i stop naloga
za prodaju ispod trenutačne tržišne cijene. Najčešće služi za
zaštitu profita, odnosno da se ne dopusti stvaranje ili povećanje
gubitka.
Osnivačka glavnica
Osnivačka glavnica (engl. share capital, njem. Aktienkapital) je
iznos kapitala potreban za osnivanje i početak rada društva. Dijeli
se na određeni broj dionica u dioničkom društvu, odnosno na određeni
broj udjela u društvu s ograničenom odgovornošću.
Tržište kapitala (capital market)
Tržište kapitala je tržište na kojemu se kupuje i prodaje
kapital, odnosno mjesto na kojemu se susreću potražnja i ponuda
kapitala. Na njemu se susreću interesi štediša s jedne strane i
investitora s druge strane. Trguje se dugoročnim vrijednosnim
papirima (dionice i obveznice). Burze su najčešća mjesta na kojima
se trguje instrumentima tržišta kapitala.
Uvršteni vrijednosni papiri
Uvršteni vrijednosni papiri (engl. listed stock, njem.
verzeichnete Wertpapiere) su vrijednosni papiri koji su primljeni i
uvršteni na posebnu listu onih vrijednosnih papira kojima se
službeno trguje na pojedinom burzovnom tržištu. Prije uvrštenja na
burzu emitent vrijednosnog papira dužan je organima burze podnijeti
dokaze o ispunjenju uvjeta za uvrštenje. Svaka burza propisuje svoje
posebne uvjete. New York Stock Exchange traži npr. da kompanija koja
želi da joj dionica bude uvrštena među oko 1600 dionica listiranih
na toj burzi, ima iznos godišnje dobiti prije oporezivanja najmanje
2,5 milijuna dolara, barem milijun dionica ponuđenih javnosti, nego
aktivu od najmanje 16 milijuna dolara i barem 2000 dioničara koji
drže po stotinu dionica. Svrha je ovih uvjeta pridobiti za određenu
burzu najstarije, najveće i najpoznatije kompanije. Kompanije moraju
prihvatiti i visoke standarde zaštite investitora na burzama,
podnositi godišnje i periodične izvještaje, uredno organizirati
godišnje skupove dioničara, iznositi u javnost financijske
informacije i udovoljavati drugim obvezama. Dionice jedne kompanije
mogu biti uvrštene na dvije ili više burzi. Listiranim vrijednosnim
papirima može se također tržiti i na over-the-counter (OTC) tržištu.
Većinski dioničar
Većinski dioničar (engl. majority stockholder, njem.
Mehrkeitsaktionär) je dioničar koji posjeduje natpolovični broj
glavnih (običnih) dionica, tj. dionica s pravom glasa (50% plus
jednu dionicu). Istovjetno tome, većinska grupa (majority group) je
grupa dioničara koji zajedno posjeduju natpolovični broj glavnih
dionica. Suprotno tome dioničar, tj. grupa koja raspolaže
ispodpolovičnim brojem glavnih dionica zove se manjinski dioničar
(minority stockholder), tj. manjinska grupa (minority group).
Većinski udio
Većinski udio (engl. majority interest, njem. Mehrheitsbeteiligung,
Aktienmehrheit) je natpolovični udio u masi glavnih dionica koju
posjeduje jedan dioničar ili grupa dioničara. Suprotno tome
ispodpolovični udio u masi glavnih dionica koji posjeduje jedan
dioničar ili grupa naziva se manjinski udio (minority interest).
Vinkulacija dionica
Vinkulacija dionica (njem. vinkulierte Namensaktien) je statutom
predviđena odredba o potrebi suglasnosti dioničkog društva za
prijenos dionice na ime. Vinkulacija je zapravo ograničenje
temeljnog načela o slobodnoj prenosivosti dionica na ime.
Vinkulacija ne utječe na način prijenosa dionice na ime (indosament,
cesija i sl.). Vinkulacija služi u praksi za zaštitu porodičnih
dioničkih društava od otuđenja dionica na ime, ali ona može
poslužiti i za zaštitu protiv stjecanja većine dionica od nekog
trećeg i time spriječiti uvlačenja koncerna u društvo ili nekog tko
inače nije poželjan. Nadalje, dionice se vinkuliraju kako bi se
zadržali odnos sudjelovanja u društvu, osobito da neki od dioničara
ne postane većinski, zatim da zadrži dioničare do kojih je društvu
posebno stalo, posebno npr. one koji imaju dodatne obveze i sl. Ovi
razlozi ne moraju se navesti u statutu.
Vin
VIN je službeni indeks Varaždinske burze. Indeks je konstruiran
tako da odražava trgovanje isključivo na Varaždinskoj burzi, a
revidira se svakih šest mjeseci. Sastav indeksa određuje se na
temelju podataka o trgovanju na Burzi iz šestomjesečnog razdoblja
koje završava 15 dana prije datuma revizije.
Xa
Xa (engl. ex-all), "bez svih prava"; oznaka je za dionice koje
se prodaju bez ikakvih pripadajućih prava (prava na dividende i
druga prava koja pripadaju dionici u tekućoj godini) koja ostaju
dioničaru registriranom na listi dioničara.
Xc
Xc (engl. ex-capitalization) je oznaka za dionice koje se
prodaju bez prava na zadnje dividende u dionicama.
Zaštita manjinskih dioničara
Zaštita manjinskih dioničara (engl. protection of minor
shareholders, njem. Minderheitsaktionäre, Minderheitenschutz);
1. institut trgovačkog prava prema kojem se zakonom štite dioničari
koji su pri donošenju odluka ostali u manjini;
2. iako za prava i obveze dioničara vrijedi temeljno načelo u
jednakom položaju dioničara (Gleichheitsgrundsatz), to ne znači da
svi dioničari imaju ista prava i obveze, nego da pod jednakim
uvjetima oni imaju jednak položaj u društvu. Tako dioničar (ili
dioničari) koji ima više dionica ima objektivno veću mogućnost
utjecaja na upravljanje društvom, posebno ako se u njegovim rukama
nađe veći broj dionica, tzv. nadzorni paket, koji u praksi može
činiti i manje od 50% temeljnog kapitala, budući da je zbog
nejedinstvenosti ili pasivnosti ostalih dioničara i manji postotak u
većini slučajeva dovoljan za donošenje odluka. U tom kontekstu
javljaju se u praksi i pravnoj književnosti pojmovi većinski i
manjinski dioničar. Većinski dioničar bio bi onaj koji raspolaže
dionicama koje čine veći dio temeljnog kapitala (više od 50%), a
manjinski dioničar(i) bio bi onaj (oni) čije sudjelovanje u
temeljnom kapitalu iznosi manje od 50%. Bit odnosa između većinskih
i manjinskih dioničara je u tome da u glavnoj skupštini ukupan broj
glasova manjinskih dioničara nije dovoljan da se ostvare interesi
manjine, ako su oni suprotni interesima većine;
3. načelo jednakog položaja dioničara i načelo povjerenja
(Treupflicht) ipak obvezuju društvo na zaštitu manjinskih dioničara.
Da bi se izbjegle zlouporabe prava manjinskih dioničara kojima bi se
moglo otežati djelovanje društva od strane jednog ili manjeg dijela
dioničara na štetu ostalih, zaštita se redovito ne pruža doslovce
svakom manjinskom dioničaru, nego samo kvalificiranom manjinskom
dioničaru, a ako se manjinski dioničari udružuju, kvalificiranoj
manjini;
4. kvalificirani dioničar je onaj koji ima dionice koje čine zakonom
ili statutom određeni najmanji udio u temeljnom kapitalu društva.
Zakonom je obično određeno da manjinska prava imaju oni dioničari
koji imaju dionice koje čine najmanje 1/20 ili 1/10 temeljnog
kapitala, što ovisi o konkretnoj situaciji predviđenoj zakonom, a
statutom se – kada je to zakonom predviđeno – taj udio može i
smanjiti;
5. glavno je pravo manjinskog dioničara obvezatno sazivanje glavne
skupštine na zahtjev dioničara koji zajedno imaju udjele u visini
1/20 (5%) dijela temeljnog kapitala društva, kao i pravo na
objavljivanje predmeta odlučivanja na glavnoj skupštini u javnim
glasilima, odnosno u glasilu društva. Posebna skupina prava vezana
je uz odlučivanja o imenovanju i opozivu članova nadzornog odbora, a
određena prava manjinski dioničari uživaju i u fazi osnivanja,
statusnih promjena i likvidacije društva. U zaštitu dioničara, ne
samo kvalificirane manjine, nego svakog dioničara pojedinačno – ali
i to je zaštita manjine – ubrajamo i pravo dioničara da stavlja
svoje prijedloge, odnosno pravo da se suprotstavlja prijedlozima
uprave i nadzornog odbora kako bi pridobio ostale dioničare da
glasaju za ono što on predlaže, zatim pravo na obaviještenost o
sazivanju skupštine, na samoj glavnoj skupštini pravo na obavijesti
o poslovima društva koji su na dnevnom redu, pravo da sudskim putem
zahtijeva da mu uprava dade obavijesti o točki dnevnog reda glavne
skupštine. Značajan oblik zaštite svakog dioničara očituje se i u
tome da se odluka kojom se dioničarima stavljaju dodatne obveze može
donijeti samo uz suglasnost svih dioničara na koje se to odnosi, što
vrijedi i za odluku kojom je za prijenos dionica koje glase na ime i
privremenice potrebna suglasnost društva. Zaštita dioničara izričito
je prisilnim normama zakona propisana kod povezivanja društava.
Naime kod povezanih društava ne samo da vladajuće društvo i njegovi
zakonski zastupnici odgovaraju uz određene uvjete ovisnom društvu za
štetu, nego je svaki član društva ovlašten postaviti zahtjev za
naknadu štete, bilo u korist društva bilo u vlastito ime, ovisno o
tome radi li se o ugovornoj, odnosno faktičnoj (stvarnoj)
povezanosti. Pored toga vanjskim dioničarima mora se isplatiti
primjerena naknada, kao i otpremnina ako se preuzmu njihove dionice;
6. u navedenim prilikama uglavnom se iscrpljuju prava manjine, a
pogotovo prava kvalificiranih manjinskih dioničara. Njihova prava
imat će pravni učinak samo ako se njima prikloni većina ostalih
dioničara jer u protivnom ostaju u manjini. Svrha je instituta
zaštite manjinskih dioničara omogućiti im da se brane od odluka i
drugih mjera organa društva, što zapravo predstavlja zabranu
organima društva da zadiru u prava dioničara uopće;
7. ipak ni u prilikama kada su manjinski dioničari i pojedini
dioničari nadglasani, dioničar i društvo nisu nezaštićeni, jer u
slučaju da je odluka glavne skupštine ništetna ili pobojna na
ništetnost se može pozivati, a pod određenim uvjetima može odluku
pobijati svaki dioničar, odnosno kvalificirana manjina.
Izvor: Limun.hr i Leksikon manadžmenta /Masmedia ;
http://cartmann.blog.hr/
|
|
